|
Kad zamrznemo Albance, lako ćemo ih otopiti - Petar Luković |
|
|
|
petak, 25 septembar 2009 |
|
Verbalni
teror Vuka Jeremića, ministra inostranih poslova Srbije, ušao je u fazu
teške literature kad je neophodno razmišljati o izdanjima Sabranih dela
ili makar o Bukvaru za buduće diplomate. Kao nagoveštaj prozne lepote
koja krasi svaku svetu reč srpskog ministra, čitaocima e-novina
pripremili smo pregršt Jeremićevih uradaka za poneti i uživati. Nismo
se opterećivali datumima i izvorima, jer jedino ovako nage i čiste, u
mirotočivom omotaču srcolomstva, izjave postaju vanvremenski agens
živopisne misli čiji krik odzvanja lutajućom vaseljenom Srpstva...
1. SUOČI ME S PRAVDOM I ZAKUCAJ ME USTAVOM:
Vlada je savetovala košarkašu Miladinu Kovačeviću da se suoči sa
pravdom, ali on za sada nije odlučio da se preda. Mi smo mu sugerisali
da bi bilo bolje da se vrati u SAD i suoči se sa optužbama, ali pošto
Ustav Srbije ne dozvoljava izručenje naših građana drugim državama,
naše vlasti ne mogu ništa da preduzmu.
2. DA SU ME TRAŽILI, NE BI ME NAŠLI: Ivo Sanader i
hrvatska delegacija nisu tražili da ne budem u Beogradu kada oni
dolaze. Da jesu, taj zahtev Srbija ne bi prihvatila.
3. RAZDRUŽIVANJE MOZGA: U politici, a naročito spoljnoj, nema prostora za lično. Od presudne je važnosti u ovakvom poslu razdvojiti privatno i javno.
4. NAROD MOŽEŠ PREVARITI: Drago mi je ukoliko za moj rad postoji podrška naroda.
5. ČOVEK OD GROŽĐA: Ne smeta mi što me zovu Čelik Srbin.
6. MIRKO, LJUBAVI MOJA: Odluka da Mirko Cvetković
postane premijer se pokazala odličnom, pogotovo imajući u vidu
ekonomsku krizu. Cvetković je pravi čovek, u pravo vreme na pravom
mestu, i predsednik Tadić je doneo najbolju moguću odluku. Mislim da ne
postoji čovek koji bi u ovom trenutku bolje vodio Vladu Srbije.
|
|
|
Šapka pravde - Petar Luković |
|
|
|
petak, 25 septembar 2009 |
|
Kako javljaju adrenalinom napumpane agencije „centar
Beograda za vreme promocije 129. i 130. klase Vojne Akademije,
nadletali su avioni Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane.
Ponosno su centrom Beograda marširali mladi, novi potporučnici, srećni
što su ušli u red profesionalnih vojnika
Zlokobna
medijska kampanja naših mnogobrojnih neprijatelja da Srbija nije u
erektivno-polnom stanju da organizuje nekakvu „Paradu ponosa“, kao i
obično završila se fijaskom po pomenute mnogobrojne neprijatelje
Srpstva; umesto u nedelju 20. septembra, kad je tzv. Parada ponosa
trebalo da iritira čitavu domaćinsku Srbiju alergičnu na balone,
veselje, smeh i šetnju – u subotu 19. septembra ispred nekadašnje
Skupštine SFRJ, danas Parlamenta Srbije, organizovana je prava,
autentična, iskonski pravoslavna, neupitno državna i uzbudljivo
uniformisana „Parada ponosa“: promocija 129. i 130. klase Vojne
Akademije.
Kako javljaju adrenalinom napumpane agencije „centar Beograda za
vreme promocije 129. i 130. klase Vojne Akademije, nadletali su avioni
Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane. Ponosno
su centrom Beograda marširali mladi, novi potporučnici, srećni što su
ušli u red profesionalnih vojnika“. Parada ponosa – izvestio je
državotvorni B92 – tekla je sledećim programom: „Tačno 138 šapki
poletelo je u vazduh kao znak da su spremni da se u buduće brinu o
svojoj zemlji i građanima. Najboljim diplomcima obratio se predsednik
Srbije Boris Tadić. ’Kao predsednik Srbije od vas tražim da branite
Srbiju i čuvate naš zajednički mir. Zahvalan sam svim pripadnicima
vojske Srbije što su reafirmisali vojni poziv. Danas je ponovo čast
biti srpski vojnik’, poručio je Tadić“.
Da je Parada ponosa ispunila srca namučenog Srpstva, dramatično
opisuje B92 sledećim rečima: „Hiljade Beograđana okupilo se ispred
Narodne skupštine da pozdravi mlade potporučnike. Među njima i rodbina
i prijatelji mladih diplomaca“.
|
|
|
Istinite laži Verana Matića - Petar Luković |
|
|
|
petak, 18 septembar 2009 |
|
Navodno: otkaz Ljubomiru Živkovu nikakve veze nema sa
kritikama Borisa Tadića, već sa „svetskom ekonomskom krizom“ koja je
prodrla u TV B92 i tamo stopirala svaki autorski trošak sem „Velikog
brata“ koji prkosi „svetskoj ekonomskoj krizi“ jer „Big Brother“ ne
pominje Tadića, Dodika ili Jeremića, već širi sliku o veseloj Srbiji na
čelu sa Veranom Matićem koji slobodu govora brani do svake lokalne
ispostave Demokratske stranke
SEX, LIES & VIDEOTAPES:
U četvrtak, u 15:42 pod bensedinsko-umirujućim naslovom „Živkov:
Razlozi nisu politički“ web-portal B92 objavio je koktel-tekst povodom
slučaja „Retrovizor“ o kome su jedino pisale e-novine i niko drugi. Već
na samom početku ovog propagandnog uratka pojavljuje se Prva Laž: časni
B92, zaklinjući se u poštenje vlastitog direktora, objavljuje: Novinar
Ljubomir Živkov kaže da je obavešten da je njegov prilog "Retrovizor"
sa programa TV B92 skinut iz ekonomskih razloga, i da ne sumnja u to
objašnjenje.
ŠTA JE ISTINA: Ljubomir Živkov nijednog trenutka
nije hteo da govori o tome da li je emisija „Retrovizor“ ukinuta iz
političkih ili ekonomskih razloga, čak ni za e-novine čiji je redovni
kolumnista. Otkud odjednom nepostojeća izjava Ljubomira Živkova
(„Razlozi nisu politički“) koju on nikom i nikad nije dao, a kojom se
aboliraju DS, Boris Tadić, Veran Matić, Srđan Šaper ili već Neko
Zadužen Za Cenzuru? Citiramo Ljubomira Živkova koji je u 16,22 za
e-novine izjavio: „Nikad nisam izjavio ono što mi B92 pripisuje u naslovu teksta“.
|
|
|
Čistka se nastavlja: Pao i Retrovizor! - Petar Luković |
|
|
|
petak, 18 septembar 2009 |
|
Dinkićev Zakon o informisanju, smehotresna presuda Vrhovnog
suda Srbije glede Tijanića u citatima, i otkaz Ljubomiru Živkovu sa TV
B92 – delovi su istog političkog projekta koji cenzuru shvata kao
efikasnu toljagu u borbi sa unutrašnjim neprijateljima čija kritika
Borisa Tadića ili Mlađana Dinkića ili Vuka Jeremića ili Aleksandra
Tijanića direktno podriva nacionalne interese njihove Srbije
Na
sholastičko pitanje iz jučerašnjeg teksta upućeno Borisu Tadiću
„Zabranjujete knjige, zabranjujete citate - šta je sledeće?“,
predsednikov odgovor je stigao ekspresno: sa Televizije B92 oteran je
Ljubomir Živkov čija je mala autorska emisija pod imenom „Retrovizor“,
nakon osam godina postojanja, ukinuta jednim telefonskim pozivom.
Poslednji „Retrovizor“ emitovan je u nedelju 13. septembra, u svom
uobičajenom terminu: na kraju emisije „Vesti“. Šesnaest sati kasnije, u
ponedeljak u 11 sati, Živkova su pozvali sa TV B92 i saopštili mu da
zbog „ekonomske krize“ prekidaju svaku saradnju s njim; kao što obično
biva u korporativnim kompanijama partijskog tipa – osoba koja je
pozvala Živkova da mu saopšti ukinuće, nije iz ešalona vodećih likova
ove Kuće, već tehničko lice zaduženo za kuririsku dostavu telefonom.
Takav oblik bezlične cenzure (Veran Matić ni luk jeo, Boris Tadić ni
luk mirisao) već je postao integralni deo uređivačke politike B92,
ćerke-firme nešto malo veće kompanije pod zagonetnim imenom
„Demokratska stranka Borisa Tadića“.
Dinkićev Zakon o informisanju, smehotresna presuda Vrhovnog suda
Srbije glede Tijanića u citatima, i otkaz Ljubomiru Živkovu sa TV B92 –
delovi su istog političkog projekta koji cenzuru shvata kao efikasnu
toljagu u borbi sa unutrašnjim neprijateljima čija kritika Borisa
Tadića ili Mlađana Dinkića ili Vuka Jeremića ili Aleksandra Tijanića
direktno podriva nacionalne interese njihove Srbije.
Za čitaoce e-novina prenosimo poslednji „Retrovizor“. Neka mu je laka Tadićeva zemlja Srbija!
+++
|
|
|
Hleborodni izlet u nepoznato - Petar Luković |
|
|
|
sreda, 29 juli 2009 |
|
Vest da visoka državna delegacija Srbije odlazi u zvaničnu
posetu bratskoj Jermeniji iznenadila je ne samo srpsku javnost već i
same putnike. U borbi sa vremenom koje neumitno teče, vrlo se hrabro
držao Slobodan Milosavljević, ministar trgovine, naoružan sopstvenim
stihovima tipa “zemlja-zemlja”; Boris Tadić je, kao i obično,
predstavljao glas razuma, dok je najveseliji bio Vuk Jeremić, aktuelni
ministar inostranih poslova i potencijalni turista…
AVION NA AERODROMU, BEOGRAD, 05:14
BORIS TADIĆ (nestrpljivo gleda na
sat): Pa, stvarno se pitam: da li je on normalan? Lično sam mu sinoć
rekao da slučajno ne kasni, da polećemo tačno u pet, da navije sat i
pozove službu buđenja... Evo, već kasnimo!
SLOBODAN MILOSAVLJEVIĆ (umirujuće): Kako da zadržim, nevidljive i preteće oblake, daleko od ravnice žitne?
BORIS TADIĆ (hipnotički gleda
Milosavljevića i skida naočare): Da proširim pitanje: da li si i ti
normalan? Kakvi preteći oblaci kad je napolju vedro i sunčano, s
kumulusima koji zbog niskog atmosferskog pritiska stvaraju polja
hladnog vazduha koji nadire iz Urala! Vazdušni front sa istoka nikad
nije bio jači!
SLOBODAN MILOSAVLJEVIĆ (uplašeno, šapatom): Oprostite, predsedniče, malo me udarila poezija. Ujutru sam slab na stihove.
BORIS TADIĆ (gleda u sat i prati sekundaru): Ajde da još jednom ponovimo. Putujemo u Jerme...
|
|
|
Tri jogurta za Čiču - Petar Luković |
|
|
|
etvrtak, 23 juli 2009 |
|
Zašto Slobodan Homen mrzi petak a voli ponedeljak? Zbog čega
državni sekretar voli preplašene zenice svojih podređenih? Zbog čega je
susret u samousluzi „Maxi“ bio prekretnica u duhovnom životu cenjenog
državnog sekretara? Koliko u Beogradu ima „Maxi“ samousluga i zašto
uvek pored njih stoji Slobodan Homen?
PONEDELJAK: Volim ponedeljak, ne
toliko koliko utorak, manje od srede, svakako, ali više od petka,
definitivno; zato što sam ponedeljkom opet na svom radnom mestu
državnog sekretara u Ministarstvu pravde, opet u društvu tzv. kolega i
još takozvanijih koleginica ispod čijih nasmejanih fasada prepoznajem
nezasluženu zavist. Ponekad ih čujem kako šapuću, misleći da ih ne
primećujem; stavljam na lice masku opuštenosti, hrabro prošetam između
stolova, šapati kao rukom odnešeni nestaju. Volim tu prozaičnu moć
straha koju odašilje funkcija državnog sekretara, volim te preplašene
zenice koje refleksom bola priznaju svojim vlasnicima da su potrošna
roba, da mogu biti otpušteni dok trepnu. Vrlo me je obradovala odluka
da se ocenama od jedan do pet ocenjuju državni činovnici: razume se,
državni sekretar se ne ocenjuje, on je taj koji ocenjuje druge!
|
|
|
BIA voli Dražu - Petar Luković |
|
|
|
ponedeljak, 20 juli 2009 |
|
Za sada, u Vladi još nije formirano Ministarstvo za zemne
ostatke Draže Mihailovića, ali ako bude – glavni kandidat, pored
čelnika BIA, biće četnoliki Slobodan Homen, inače državni sekretar u
Ministarstvu pravde, koji javnost svakodnevno i sveširoko obaveštava o
radu Državne komisije izjavama da nikad nismo bili bliže Dražinom
grobu, da je samo pitanje dana kad će kosti biti otkopane, da se krug
smrti zatvara, da se vrteška smrti okreće sve sporije, da će građanima
laknuti kad nađemo grob, da je nađeni grob jedini uslov našeg životnog
napretka!
U zemlji Srbiji više ništa nije čudno. Koliko
prekjuče, predsednik Boris Tadić setio se nesvrstanog druga Tita
nazvaši ga „vizionarem“; koliko juče, preciznije u subotu, predstavnici
Bezbednosno-informativne agencije (BIA) položili su venac na spomenik
četničkog vođe Draže Mihailovića usred Ravne Gore; podrazumeva se,
naravno, da je ovakvo odavanje počasti izraz ljubavi prema još jednom
„vizionaru“, ali i osebujni deo političke filozofije današnje Srbije
čiji reklamni psihodelični slogan glasi: „I Evropa i Kosovo i
Nesvrstani i Rusija i Partizani i Četnici i Tito i Draža i Exit i Guča
i BIA i UDBA i Velja Ilić i Slobodan Homen“.
Valjda oslobođeni svake stege koja ih je godinama
sputavala da priznaju kako im je zločinac Draža draži nego bilo koji
upokojeni partizan – predstavnici Službe ovim kolektivnim gestom
dokazali su da nikako nije slučajno ovo grozničavo traganje za
đeneralovim grobom; za sada, u Vladi još nije formirano Ministarstvo za
zemne ostatke Draže Mihailovića, ali ako bude – glavni kandidat, pored
čelnika BIA, biće četnoliki Slobodan Homen, inače državni sekretar u
Ministarstvu pravde, koji javnost svakodnevno i sveširoko obaveštava o
radu Državne komisije izjavama da nikad nismo bili bliže Dražinom
grobu, da je samo pitanje dana kad će kosti biti otkopane, da se krug
smrti zatvara, da se vrteška smrti okreće sve sporije, da će građanima
laknuti kad nađemo grob, da je nađeni grob jedini uslov našeg životnog
napretka!
|
|
|
SVI SMO MI RATKO! - Petar Luković |
|
|
|
etvrtak, 11 juni 2009 |
|
Ako je išta očigledno nakon ovog
dokumentarca – onda je to činjenica da se najtraženiji Ratni Zločinac u
zemlji Srbiji osećao sasvim slobodno! Da nije prisutnog obezbeđenja
koje se diskretno pojavljuje u većini kadrova, izgledalo bi da je u
pitanju reality-show tipa „48 sati: Svadba“ jer sve pršti od veselja,
igra se, jede se, pije se, veseli se kućni domaćine!
Piše: Petar Luković
Emisija „60 minuta“ emitovana u sredu uveče na Federalnoj BH
Televiziji o mirnom i spokojnom životu civila Ratka Mladića u Srbiji –
mogla je da iznenadi samo onaj oblik partijskog mozga koji je po
patriotskoj definiciji verovao da su, recimo, Rasim Ljajić, Boris
Tadić, Vojislav Koštunica, Vuk Jeremić ili Dragan Šutanovac bili
iskreni do bola kad su se javno zaklinjali da Ratko Mladić „nije u
Srbiji“, da „nema informacija o njegovom boravku“, da je „možda već
godinama u Rusiji ili Južnoj Americi“, da Vojska Srbije, majke mi,
nikako „ne učestvuje u skrivanju ratnih zločinaca“, da „nemamo nikakvih
podataka o njegovom kretanju“, da Službe „danonoćno“ rade na „novim i
starom tragovima“, da Srbija čini ama baš sve kako bi što pre okončala
saradnju sa zloglasnim Haškim tribunalom i lepršavo krenula putem
evropskih integracija.
Sve ono o čemu se godinama javno govorilo i što nije bila neka
velika tajna: da je Ratko Mladić pažen i mažen od svih garnutura
srbijanskih vlasti i da se država o njemu brine kao o najrođenijem sinu
– pokazalo se kao istinit video-dokument, nekakav oblik home-video
uratka po sistemu „The Greatest Hits Of Đeneral Mladić“.
|
|
|
VESELI SE, KUĆNI DOMAĆINE! - Petar Luković |
|
|
|
ponedeljak, 08 juni 2009 |
|
Onaj ko u Srbiji ovih dana redovito
prati državno-vašarske proslave jedva stiže da glavu digne od silnih
okupljanja domaćih političara koji ni za živu glavu ne propuštaju čestu
priliku da se malo ozabave i razvesele – i, uzgred, poruče nešto
narodu, tek da nesrećni srpski mediji imaju o čemu da izveštavaju
Piše: Petar Luković
U freeze-framu od desetak dana, čega sve nije bilo: Tadić &
Šutanovac pojavili su se na vojnoj vežbi negde na nekavim Pasuljanskim
livadama – obučen u specijalno maskirno odelo, Predsednik je nešto
mrmljao o „ugledu Vojske” i „odbrani teritorijalnog integriteta”; nešto
kasnije, Predsednik je uočen na Sajmu naoružanja kako glavu zavlači u
cev od 82 mm, oduševljen što se nije zaglavio; onda smo imali pokaznu
vežbu Žandarmerije u Kuli – gde su, tobože, hvatali teroriste ili
hapsili predsednike opština, svejedno.
Konačno,
kao kruna ove brutalno zabavne turneje, Predsednik države Boris Tadić u
društvu predsednika Vlade Mirka Cvetkovića – očigledno nemajući
pametnija posla – stigao je na ličnu žurku ministra Ivice Dačića
povodom novokomponovanog Dana Policije, 7. juna. Okružen tisućama
plavih uniformi koje su ga nadahnule na nove radne pobede, Tadić je,
pod vrelim suncem, spektakularno otkrio „da je policija u Srbiji
spremna da preuzme svoj deo odgovornosti za zaštitu bezbednosti građana
i države”. Očigledno pod dejstvom sunčanice, Tadić je zaključio da
„imamo dobru tradiciju specijalnih policijskih jedinica", što se,
valjda, odnosi i na zloglasnu Jedinicu za Specijalne Operacije (vidi
pod šifrom: Legija) čije krvave rezultate beleže Bosna, Hrvatska,
Kosovo, a bogami i – Batajnica sa svojim turističkim masovnim
grobnicama.
Psiholog
Tadić malo je hvalio a malo kudio. Prvo je zabrinut zaključio da „ono
na šta treba obratiti pažnju jeste životni standard policajaca, jer oni
preuzimaju veliki rizik u borbi protiv organizovanog kriminala”, a
potom ukorio „pojedince” istakavši da „ponekad policija prekorači svoja
ovlašćenja”, poručujući da „takvi slučajevi moraju da budu
iskorenjeni”. Još je Predsednik poručio da „niko u Srbiji nije zaštićen
kada je o organizovanom kriminalu i korupciji reč. Bilo da je pripadnik
neke političke stranke ili krupnog kapitala”.
Kad
se oficijelni deo slanja priglupih poruka okončao, na scenu su stupili
cirkuski artisti; policajci su, kao šezdesetih godina, vozili motore
sedeći jedan drugom na glavi; pripadnici maskirnih jedinica obučeni u
busene trave izronili su iz zemlje da se pozdrave sa ministrom Dačićem;
predsednik Tadić igrao je fudbal sa maloletnim policijskim
simpatizerima i ubedljivo ih pobedio; za to vreme (vidi sliku)
predsednik Vlade Mirko Cvetković držao se za glavu jer mu je verovatno
pao mrak na oči.
Hapsi sve!
E-novine
|
|
|
SVE JE OTIŠLO U HONDURAS - Petar Luković |
|
|
|
etvrtak, 04 juni 2009 |
|
Celu sam noć sortirao ceduljice.
Honduras – levi džep pantalona. Gvatemala – desni džep pantalona. El
Salvador – unutrašnji džep sakoa. Nikaragva – zadnji džep pantalona.
Razgovarao sa Natašom telefonom: žalio se kako sam umalo napravio
diplomatski skandal, ali me je smirila rečima: „Znam da si najbolji!“.
Malo guglovao na internetu i video da im je Boris očitao lekciju na
Glavnom odboru! Mnogo bi mi lakše bilo da je Boris ovde: Hondurašanke
izgledaju kao da su spremne da podrže našu stvar!
Piše: Petar Luković
HONDURAS (1): Vreli zraci sunca pržili su aerodromsku pistu
okruženu gustim, tropskim rastinjem koje se senzualno povijalo pod
blagim vetrićem na horizontu vrućine. Odmah sam se zaljubio u ovu
napaćenu zemlju koja se decenijama zvala Španski Honduras kako bi se
nekako razlikovala od konkurentskog Britanskog Hondurasa. Supruga mi je
pripremila nekoliko ceduljica od kojih se ne razdvajam; na jednoj
cedulji Nataša mi je ispisala sve zemlje sa kojima se Honduras graniči
(Gvatemala, El Salvador, Nikaragva); na drugoj cedulji napisala mi je
kako se zove glavni grad – Teguciglpa, na trećoj ceduljici podatak da
ova Srbiji naklonjena država ima sedam i po miliona stanovnika pažjivo
raspoređenih na 110.000 kvadratnih kilometara. Ceduljice sam stavio u
tri različita džepa: levi džep pantalona – susedi; desni džep pantalona
– glavni grad; unutrašnji džep sakoa – površina i stanovništvo. Potpuno
sam spreman za dijalog o Kosovu.
|
|
|