|
Kosovo kao izgovor - Milenko Perović |
|
|
|
petak, 11 april 2008 |
 Politička atmosfera u Srbiji danas unekoliko podsjeća na političku
atmosferu u Mađarskoj poslije potpisivanja Trijanonskog mirovnog
ugovora 1920. godine. U palati Trijanon u Versaju pobjedničke sile
Prvog svjetskog rata potpisale su mirovni ugovor s Mađarskom kao jednom
od poraženih strana. Poslije Versajskog sporazuma i Sporazuma u Sen
Žermenu Trijanon je potvrdio da u međunarodno-pravnom smislu više ne
postoji jedna ogromna evropska carevina, Austrougarska ili K und K
monarhija. Mađarska je bila prisiljena da se odrekne dvije trećine
teritorija koje su vijekovima bile u njezinom posjedu. Oduzete
teritorije podijeljene su između Austrije,
Rumunije, te novostvorenih država Čehoslovačke i Jugoslavije. U
Erdelju, Vojvodini, Slavoniji i Slovačkoj ostale su da žive stotine
hiljada Mađara.
|
|
|
Irealno i realno u politici - Milenko Perović |
|
|
|
petak, 28 mart 2008 |
Časti cirkuske iluzionističke profesije pripada
čuvena tačka u kojoj mađioničar svoju lijepu pomoćnicu poliježe u
nekakav dugački sanduk. Zatim pred naježenom publikom izvodi iluziju
testerisanja sanduka. Iluzija treba da proizvede visoku uvjerljivost
utiska da će i djevojka u sanduku biti presječena napola. Da je cijela
predstava bila samo velika i slatka obmana, a narod voli obmane i rado
ih gleda i plaća, pokazuje se u ponovnom otvaranju sanduka iz koga
iskače «presječena» djevojka, živa, zdrava i u jednom komadu.
Mađioničar se klanja zadovoljnoj publici, odlazi s pozornice i planira
da u drugom gradu drugoj publici uspješno ponovi trenutak relaksirajuće
iluzije.
Već dvadeset godina tzv. tranziciona politička «elita» Srbije pokušava
izvesti sličnu mađioničarsku predstavu. Svaki put se njezina predstava
završava realno presječenom djevojkom i traženjem nove djevojačke
žrtve, da inscenacija ne bi nikad prestala. Stalno je na to navodi
samrtna ozbiljnost uvjerenja da tako rješava tzv. «srpsko nacionalno
pitanje». Irealnost postavke toga fantazmagoričnog «pitanja» sama od
sebe nalazi irealna sredstva za njegovo rješavanje. Tako se došlo do
toga da je iluzionizam postao vladajući oblik «političkog mišljenja»,
koji kao smrtonosna mreža hoće da okuje cijelo društvo i učini ga
jedinim dozvoljenim oblikom opšteg narodnog pogleda na svijet. Mjera
susretanja te «elite» sa savremenom poviješću iscrpljuje se u
hohštaplerskom smislu za iluzionizam i slične cirkuske vještine. Navodi
tu «elitu», doduše, i interes da bezbrižno od svog naroda uvijek iznova
i sve više ubira ogromne autorske tantijeme za svoje izvođenje
«natprirodnih pojava» i samaštanija.
|
|
|
Kvarenje mladeži - Milenko Perović |
|
|
|
petak, 14 mart 2008 |
Velikog helenskog filozofa Sokrata osudili su na smrt njegovi sugrađani
Atinjani. Prema mjerilima atinskog polisa krivica mu je bila toliko
velika da je i kazna morala biti jednako visoka. Šta je to toliko
kriminalno mogao učiniti jedan filozof, koga njegovi sugrađani
smatrahu uzorom ljudske, građanske i vojničke vrline, da se polis morao
njegovim fizičkim smaknućem braniti od njega? «Kvalifikacija» krivice u
optužnici bila je ledeno jednostavna: kvario je mladež i uvodio bogove
koje polis ne priznaje!
U čemu se sastojalo njegovo «kvarenje mladeži» i izmišljanje novih
bogova? Mladež je kvario tako što ju je nagovarao i podučavao kako da
se služi vlastitom glavom, kako da svoju životnu djelatnost upravlja
prema vlastitim individualnim uvjerenjima, svrhama i znanjima. Sokrat
je htio da u ljudima pokrene moć razborite i slobodne individualnosti,
koja se u životu ne rukovodi vladajućim kolektivnim navikama,
stereotipima, mitovima i manipulacijama moćnika, dakako, ni kolektivnim histerijama, ludilima i nagovorima na
socijalno bjesnilo. Htio je to da bi svoju atinsku zajednicu učinio
zajednicom slobodnih i razboritih ljudi, koja bi se kao takva mogla
braniti od svake kolektivističke opačine i zla.
|
|
|
Vrijeme bezdušnika - Milenko Perović |
|
|
|
petak, 29 februar 2008 |
|
Prije četvrt stoljeća u Novom Sadu je sitni lokalni obijač trafika,
zatečen u «poslu» u gluvo doba noći, ubio dvojicu milicajaca. Zla
sudbina navela ih je pravo pred cijev zbunjenog obijača. Potegao je
obarač vjerovatno u panici. Smrtna kazna spriječila ga je da doživi
jedno drugačije vrijeme, u kojemu će «žestoki momci» postajati veliki
patrioti i kontroverzni biznismeni, da bi se vidjelo od kakvog je
kriminogenog materijala bio sačinjen i kolik mu je mogao biti domašaj.
|
|
|
Političari i narod - Milenko Perović |
|
|
|
petak, 14 decembar 2007 |
|
U Srbiji
danas, a tako je već dvadesetak godina, ispililo se podosta političkih
mudrijaša i ideologa svega postojećeg. Nalaze posao ili su im ga našli
da uvjerevaju narod da su sve njegove nesreće legitimne i shvatljive,
kako s prirodne, tako i s istorijske tačke gledišta. Nije drugačije ni
u većini ostalih država koje su nastale na razvalinama nekadašnje
Jugoslavije. Ni u ponositom Montenegru nije drugačije! Za te nesreće,
prema objašnjavačkoj invenciji i moralnom karakteru tih mudrijaša
ideologa, kriva su uglavnom dva osnovna faktora: prijethodni politički
sistem i sami, takoreći trajni, karakter naroda. U višem «analitičkom»
koraku ta se dva faktora mehanički sintetišu u vodeću tezu za
objašnjenje svih istorijskih i aktualnih nesreća narodnih: Za trajno
pokvareni karakter naroda kriv je prijethodni sistem?! Iz nje se izvodi
anestezirajuća i terapeutska teza da se na tako lošem, kičeljivom,
kratkovidom, glupom i pokvarenom karakteru naroda ne može graditi ništa
valjano i trajno.
|
|
|
