Home arrow Autori arrow ŠIRI DALJE arrow Milenko Perović
146ldp.jpg
nytlogo153x23.gif
enovine.jpg
 pescanik_anim.gif
linguabadge-sr.png
 h-alter.gif
gnu.tux.jpg
webhosting150.jpg
Milenko Perović
Kosovo kao izgovor - Milenko Perović Štampaj E-pošta
petak, 11 april 2008
milenko_perovic80.jpgPolitička atmosfera u Srbiji danas unekoliko podsjeća na političku atmosferu u Mađarskoj poslije potpisivanja Trijanonskog mirovnog ugovora 1920. godine. U palati Trijanon u Versaju pobjedničke sile Prvog svjetskog rata potpisale su mirovni ugovor s Mađarskom kao jednom od poraženih strana. Poslije Versajskog sporazuma i Sporazuma u Sen Žermenu Trijanon je potvrdio da u međunarodno-pravnom smislu više ne postoji jedna ogromna evropska carevina, Austrougarska ili K und K monarhija. Mađarska je bila prisiljena da se odrekne dvije trećine teritorija koje su vijekovima bile u njezinom posjedu. Oduzete teritorije podijeljene su između Austrije,
Rumunije, te novostvorenih država Čehoslovačke i Jugoslavije. U Erdelju, Vojvodini, Slavoniji i Slovačkoj ostale su da žive stotine hiljada Mađara.
 
Irealno i realno u politici - Milenko Perović Štampaj E-pošta
petak, 28 mart 2008
milenko_perovic80.jpgČasti cirkuske iluzionističke profesije pripada čuvena tačka u kojoj mađioničar svoju lijepu pomoćnicu poliježe u nekakav dugački sanduk. Zatim pred naježenom publikom izvodi iluziju testerisanja sanduka. Iluzija treba da proizvede visoku uvjerljivost utiska da će i djevojka u sanduku biti presječena napola. Da je cijela predstava bila samo velika i slatka obmana, a narod voli obmane i rado ih gleda i plaća, pokazuje se u ponovnom otvaranju sanduka iz koga iskače «presječena» djevojka, živa, zdrava i u jednom komadu. Mađioničar se klanja zadovoljnoj publici, odlazi s pozornice i planira da u drugom gradu drugoj publici uspješno ponovi trenutak relaksirajuće iluzije.
Već dvadeset godina tzv. tranziciona politička «elita» Srbije pokušava izvesti sličnu mađioničarsku predstavu. Svaki put se njezina predstava završava realno presječenom djevojkom i traženjem nove djevojačke žrtve, da inscenacija ne bi nikad prestala. Stalno je na to navodi samrtna ozbiljnost uvjerenja da tako rješava tzv. «srpsko nacionalno pitanje». Irealnost postavke toga fantazmagoričnog «pitanja» sama od sebe nalazi irealna sredstva za njegovo rješavanje. Tako se došlo do toga da je iluzionizam postao vladajući oblik «političkog mišljenja», koji kao smrtonosna mreža hoće da okuje cijelo društvo i učini ga jedinim dozvoljenim oblikom opšteg narodnog pogleda na svijet. Mjera susretanja te «elite» sa savremenom poviješću iscrpljuje se u hohštaplerskom smislu za iluzionizam i slične cirkuske vještine. Navodi tu «elitu», doduše, i interes da bezbrižno od svog naroda uvijek iznova i sve više ubira ogromne autorske tantijeme za svoje izvođenje «natprirodnih pojava» i samaštanija.
 
Kvarenje mladeži - Milenko Perović Štampaj E-pošta
petak, 14 mart 2008
milenko_perovic80.jpgVelikog helenskog filozofa Sokrata osudili su na smrt njegovi sugrađani Atinjani. Prema mjerilima atinskog polisa krivica mu je bila toliko velika da je i kazna morala biti jednako visoka. Šta je to toliko kriminalno mogao učiniti jedan filozof, koga njegovi sugrađani
smatrahu uzorom ljudske, građanske i vojničke vrline, da se polis morao njegovim fizičkim smaknućem braniti od njega? «Kvalifikacija» krivice u optužnici bila je ledeno jednostavna: kvario je mladež i uvodio bogove koje polis ne priznaje!
U čemu se sastojalo njegovo «kvarenje mladeži» i izmišljanje novih bogova? Mladež je kvario tako što ju je nagovarao i podučavao kako da se služi vlastitom glavom, kako da svoju životnu djelatnost upravlja prema vlastitim individualnim uvjerenjima, svrhama i znanjima. Sokrat je htio da u ljudima pokrene moć razborite i slobodne individualnosti, koja se u životu ne rukovodi vladajućim kolektivnim navikama, stereotipima, mitovima i manipulacijama moćnika, dakako, ni kolektivnim histerijama, ludilima i nagovorima na socijalno bjesnilo. Htio je to da bi svoju atinsku zajednicu učinio zajednicom slobodnih i razboritih ljudi, koja bi se kao takva mogla braniti od svake kolektivističke opačine i zla.
 
Vrijeme bezdušnika - Milenko Perović Štampaj E-pošta
petak, 29 februar 2008
milenko_perovic80.jpgPrije četvrt stoljeća u Novom Sadu je sitni lokalni obijač trafika, zatečen u «poslu» u gluvo doba noći, ubio dvojicu milicajaca. Zla sudbina navela ih je pravo pred cijev zbunjenog obijača. Potegao je obarač vjerovatno u panici. Smrtna kazna spriječila ga je da doživi jedno drugačije vrijeme, u kojemu će «žestoki momci» postajati veliki patrioti i kontroverzni biznismeni, da bi se vidjelo od kakvog je kriminogenog materijala bio sačinjen i kolik mu je mogao biti domašaj.
 
Političari i narod - Milenko Perović Štampaj E-pošta
petak, 14 decembar 2007
milenko_perovic80.jpgU Srbiji danas, a tako je već dvadesetak godina, ispililo se podosta političkih mudrijaša i ideologa svega postojećeg. Nalaze posao ili su im ga našli da uvjerevaju narod da su sve njegove nesreće legitimne i shvatljive, kako s prirodne, tako i s istorijske tačke gledišta. Nije drugačije ni u većini ostalih država koje su nastale na razvalinama nekadašnje Jugoslavije. Ni u ponositom Montenegru nije drugačije! Za te nesreće, prema objašnjavačkoj invenciji i moralnom karakteru tih mudrijaša ideologa, kriva su uglavnom dva osnovna faktora: prijethodni politički sistem i sami, takoreći trajni, karakter naroda. U višem «analitičkom» koraku ta se dva faktora mehanički sintetišu u vodeću tezu za objašnjenje svih istorijskih i aktualnih nesreća narodnih: Za trajno pokvareni karakter naroda kriv je prijethodni sistem?! Iz nje se izvodi anestezirajuća i terapeutska teza da se na tako lošem, kičeljivom, kratkovidom, glupom i pokvarenom karakteru naroda ne može graditi ništa valjano i trajno.
 

Powered By PageCache
Generated in 0.58973 Seconds