Aktivisti Liberalno-demokratske partije u Kuli delili su prethodnih dana građanima letke koji izražavaju stav Opštinskog odbora povodom odluke Skupštine opštine Kula o osnivanju parking službe. Taj stav je vrlo jasan: LDP je protiv takve odluke zato što ne postoji nijedan opravdan razlog za njeno donošenje. Kula je grad bez privrede, grad nezaposlenih, grad u kome se živi na ivici egzistencije, konačno, grad u kome gustina saobraćaja još uvek ne predstavlja gorući problem.
Vlast nije uradila ništa da podigne kvalitet života u Kuli, nije ispunila nijedno prdizborno obećanje, nije obezbedila uslove za nove investicije, za otvaranje novih radnih mesta. Istovremeno, visoki funkcioneri lokalne samouprave ponašaju se bahato i neodgovorno, troše novac iz budžeta kupujući skupe službene automobile koje na očigled građana voze privatno i nakon radnog vremena, svakodnevno posećuju restorane i prave visoke račune, jednom rečju, zloupotrebljavaju poverenje koje su dobili od građana i ne rade ništa osim što koriste poziciju vlasti za lično bogaćenje.
U takvoj situaciji licemerno je donositi odluku o osnivanju parking službe kojom bi se ionako siromašni građani dodatno ekonomski opteretili.
LDP će u narednom periodu pokrenuti peticiju i zajedno sa svojim sugrađanima pokušati da promeni odluku neodgovorne i nesposobne vlasti, vlasti koja nije ispunila nijedno predizborno obećanje i koja zaslužuje da bude smenjena.
PARKING SERVIS KAO NAJVEĆE DOSTIGNUĆE NESPOSOBNIH VLASTI
etvrtak, 18 juni 2009
U četvrtak, 18. juna, u
prostorijama Opštinskog odbora LDP u Kuli održana je konferencija
za štampu povodom odluke Skupštine opštine o formiranju Službe
parking servisa u gradu Kuli.
Na konferenciji su
govorili Luka Žižić, menadžer Opštinskog odbora, i Siniša
Boljanović, član Odbora zadužen za informisanje.
Kako je istaknuto,
problem parkiranja u Kuli nije ni najveći ni jedini problem sa kojim
su suočeni njeni građani. U vreme
globalne ekonomske krize bilo je očekivano da vladajuća koalicija
okupljena oko Demokratske stranke donose neke odluke koje bi
eventualno ublažile njene posledice, a ne da građane dodatno
opterećuje u ovom trenutku nepotrebnim troškovima. Poznato je da
je kulska privreda potpuno uništena, da ne radi nijedna od nekoliko
fabrika po kojima je ovo mesto bilo poznato, da broj nezaposlenih sve
više raste, da je ukupna ekonomska situacija vrlo teška. Građani
žive na ivici egzistencije, naglasio je Žižić, a vlast se ovom
odlukom potrudila da im život učini još težim. On je istakao da
naplata usluga parking slubi nema uporište u Zakonu i naveo primer
iz Novog Sada gde je građanin kome je „pauk“ odneo vozilo tužio
javno preduzeće, a Sud je doneo rešenje da mu se vozilo vrati bez
naplate troškova parking servisu. Prema Žižićevim rečima,
parking služba može da naplati svoje troškove samo ukoliko
prethodno postoji sudsko rešenje u vezi sa tim.
Predstavnici medija su i
ovoga puta mogli da čuju toliko puta ponovljena predizborna obećanja
vodeće stranke iz vladajuće koalicije, obećanja koja su do danas
ostala mrtvo slovo na papiru. „Obećavali su nove fabrike, velike
investicije i nova radna mesta“, podsetio je Boljanović, „a od
svega toga nisu uradili ništa, osim što su prevarili čak i
sopstvene birače“
Liberalno-demokratska
partija se, pre svega, zalaže za
definisanje i rešavanje prioritetnih problema, a oni se odnose na
egzistenciju građana, odnosno na rehabilitaciju privrede i na
pronalaženje načina za otvaranje novih radnih mesta i podizanja
nivoa kvaliteta života u gradu Kuli, a tek potom na regulisanje
parkiranja, koje u ovom trenutku zaista ne predstavlja gorući
problem, zaključeno je na konferenciji.
DA SRBIJA NE ZABORAVI ONO ŠTO JE DSS ZABORAVILA - Siniša Boljanović
sreda, 25 mart 2009
Kada istorija Srbije pod istim datumom zabeleži dva u vrednosnom smislu
potpuno različita događaja kao što su agresija NATO i rođendan
Vojislava Koštunice, onda se može dogoditi da se rupe na svirali
sećanja pomešaju tako da poslednja postane prva, a prva poslednja. Da
to nije samo puka mogućnost, nego prosta činjenica, dokazali su
malobrojni aktivisti DSS u Kuli. Oni su 24. marta 2009. godine, na
jubilarni dan i godinu obeležavanja početka NATO bombardovanja, zaista
zasvirali u prepoznatljivom ritmu, i na taj način iz centra svog grada
poslali rođendansku čestitku „voljenom premijeru“. Tako su ovi lokalni
pionirčići usled ideološkog autizma i bljutave opsednutosti „legalistom
sa kalašnjikovim“ ne samo pomešali rupe na svirali, nego i zaboravili
ono što Srbija nikada neće zaboraviti, a to je stravičan zločin nad
građanima jedne države počinjen u ime svrgavanja takođe zločinačkog
režima te iste države.
Guča i njen izražajni stil toliko su proželi „narodnu dušu“ oličenu u
predstavnicima DSS da više nije važno kojim se povodom prizivaju razne
vrste duvačkih instrumenata. Oni više ne razlikuju orkestre za svadbe
od orkestara za sahrane, njima su to jednostavno orkestri za svadbe i
sahrane. Tako to radi DSS, kod njih uvek može i ovako i onako, i to
istovremeno. Tako su oni uvek u pravu, i uvek za Pravo, pa čak i kada
sebi daju za pravo da tako vulgarno proslavljaju rođendan „voljenog
premijera“ ili obeležavaju stradanje otadžbine i njenih građana, sasvim
je svejedno, naravno, kada su oni u pitanju. I naravno, legalno je samo
ono što im u datom trenutku donosi politički profit.
Ipak, nije svejedno. Prevarili su se rodoljupci iz Kule ako misle da im
je jedan od tih famoznih orkestara za svadbe i sahrane juče doneo bilo
kakvu političku korist. Pokušali su istovremeno da se priviju uz skut
svog vođe, ali i uz skute nekih novih birača, valjda onih koji zaista
imaju makar pristojnu ljudsku emociju u vezi sa značajnim događajem
kakav je 24. mart iz 1999. godine. Svi koji su samo prošli kraj
spomenika Neznanom junaku ili nekim od centralnih gradskih ulica mogli
su da se uvere da nikome od organizatora primitivne i neprimerene
nacionalističke „žurke“ nisu u pameti i sećanju bile hiljade žrtava
koje su stradale tog 24. marta i svih 78 dana bombardovanja, nego samo
i jedino kako da podele stranački materijal u kome su zloupotrebili još
jednu od brojnih nacionalnih tragedija.
Zaboravili su ti posledično neobavešteni sledbenici vođe (čiji su
rođendan juče proslavljali) da se sećanje na žrtve obeležava opelom u
crkvi, polaganjem cveća i paljenjem sveća na prigodnim mestima, a
nikako uz repertoar orkestara za svadbe i sahrane, tehničkim spravama
pojačanim do odvratnosti, niti lepljenjem stranačkih plakata i
deljenjem propagandnog materijala.
Zaboravili su da se porazi ne proslavljaju, kao što su zaboravili da je
Kosovo formalno i faktički izgubljeno te iste 1999. godine, a da
akcioni plan za očuvanje iluzije o njegovom povratku ne sme da
podrazumeva demoliranje prestonog grada, rušenje stranih ambasada i
zastrašivanje građana sopstvene zemlje.
Zaboravili su, ako su to uopšte i znali.
Ako su zaboravili šta su juče proslavljali ili obeležavali trebalo bi
da se stide, a ako nisu znali, neka im Bog oprosti. Konačno, ako su
na bilo koji način u ovom tekstu diskriminisani, moći će da se pozovu
na Zakon protiv diskriminacije, za čije će usvajanje njihovi poslanici,
ako sam dobro obavešten, podići ruke."
Na današnji dan mračna prošlost Srbije pucala je u tvoje srce i smrtno ga pogodila.
Znali su oni koji su to učinili, a koji ništa osim toga nisu znali, da
je to srce kucalo ritmom modernog, civilizovanog i kulturnog sveta,
ritmom lepše budućnosti za sve građane. Znali su da ubiju, jer samo to
su vežbali celu jednu deceniju.
Za sobom su ostavljali ratni užas, grobove, zgarišta, bedu.
Nisu se smirili ni kada ih je očaj građana zaustavio, a ti nas poveo u
susret svetu i Evropi, u susret lepšem i srećnijem životu.
Smetala im je Srbija optimizma, Srbija uspeha, Srbija napretka, Srbija kojoj si vratio ugled.
Smetala im je takva Srbija i zato su znali u koga da pucaju.
Dragi Zorane, mračna prošlost Srbije stavila je malo lepšu fantomku
preko svog lica i danas se tako prerušena ponovo šepuri Srbijom.
Nažalost, neki na koje si računao kada si zamišljao i stvarao normalnu
državu Srbiju, potpisali su sa tom prošlošću Deklaraciju o pomirenju i
tako je zauvek razrešili grehova iz devedesetih ali i greha koji su
počinili 12. marta 2003. godine.
Nama koji to nikada nećemo prihvatiti, nama kojima je mračna prošlost
na današnji dan pre šest godina oduzela svetlu budućnost, ostaje da
žalimo, da tugujemo i da se sećamo svega što si učinio i svega što si
želeo da učiniš za Srbiju i sve njene građane da zlikovci nisu bili
toliko precizni.
Ako ste dokoni
pročitajte ovo:
patak ukraj bare
držao je slovo.
Slušaše ga žabe
velike i male,
slatke su mu reči
jedva dočekale.
Govorio patak
o vrlini mira
i da niko nikog
ne treba da dira.
Svako ima prava
da slobodno živi,
ne sme tlačit one
što mu nisu krivi.
Sloga, mir i ljubav
blagoslov je pravi,
zato neka niko
nikoga ne gnjavi.
Slušale su žabe
ovo krasno slovo,
kad patak ućuta,
desilo se ovo:
Jedan žabac mali
pobliže je stao,
a patak ga zgrabi,
pa ga progutao.
Iz ovog se nešto
i naučit' dade: hulje lepo zbore,
al' nitkovski rade.
Slučaj "Bojan Krišto" već je zaboravljen. Glavni
akter je vratio novac i "odleteo" sa aerodroma "Nikola Tesla". Očekuje
se sletanje njegovog naslednika. On će se pojaviti na osnovu konkursa i
imaće istu platu kao i Krišto, odlučila je Vlada. Građani Srbije ponovo
mogu mirno da spavaju, kao što su to činili u međuvremenu, od poslednje
afere u čijem fokusu je bio visoki funkcioner Demokratske stranke Goran
Knežević. I tako od slučaja do slučaja, od afere do afere. Uspešni se
smenjuju i hapse, a muljatori i dalje muljaju, uverava nas Mlađan
Dinkić, čovek koji je, uzgred rečeno, godinama unazad ministar za
slučajeve i afere. Zbog takvog sistema vrednosti majka Srbija ne može
da se razvija, opominje Dinkićev dobar drug, predsednik Boris Tadić.
Dinkić brani uspešne, Tadić ih javno prekoreva, a njih dvojica su super
frendovi, a u društvu su još i Dačić i Šojgu i svi zajedno rade u
najboljem interesu sistema vrednosti čiji je protokolarni predstavnik
bio Zoran Lilić. Obraz im pomalo kaljaju Milanko Šarančić, Velimir
Ilić, Tomislav Nikolić i svi oni kojima je Poslovnik Skupštine Srbije "nemačka metafizika".
Na kraju, da ne zaboravimo Vojislava Koštunicu koji se još jednom
istakao zaključom da "ovde nije reč o Bojanu Krištu", nego o
teritorijalnoj celovitosti Srbije i sprovođenju Rezolucije 1244.
I šta je onda Vaš utisak nedelje, a nije na listi?
Moj utisak su stihovi Branimira Džonija Štulića koje istovremeno predlažem za stihove nove himne. Oni glase:
Opće grebanje za životni prostor,
Opći grabež za titule.
Fakat se ne biraju sredstva.
Seljačine uvijek u prve redove...
Razumem zašto Čedomir Jovanović nema nemeru da odgovara
na laži Gorana Petrovića, ali ja ne mogu da na njih oćutim. Dakle Goran
Petrović nije imao nikakvu ulogu oko lokalnih izbora u Kuli, niti je
tačno bilo šta od onoga što je naveo u vezi sa tim izborima koji su se
održali još pre nego što je Liberalno demokratska partija registrovana.
Svestan sam da
Petrović ima zadatak da sistematski „blati" LDP i Čedomira Jovanovića. Jasno je
da je glavni razlog za takve zadatke upravo rezultati koje je LDP postigla od
tih izbora pre tri godine pa do sada. Kao i strah onih koji stoje iza Petrovića
od daljeg rasta i afirmacije LDP-a koji je izvestan.
Ne ulazim u
motive Gorana Petrovića, ali je indikativan njegov strah od otvaranja slučaja
otmice novinara Dušana Reljića.
Međutim, zapanjio
me je neprofesionalni postupak Pressa koji nije ispoštovao osnovno novinarsko
pravilo - „da se čuju obe strane". Ili je suština u Petrovićevoj opasci „ ja
samo odgovaram na pitanja, a vi očigledno znate kako da pitate i šta konkretno
hoćete".
Pošto me niste
pozvali da bi proverili tačnost Petrovićevih tvrdnji, ovaj odgovor je moj
doprinos edukaciji vaših novinara i obaveza prema vašim čitaocima.
U subotu, 8. novembra 2008. godine, na fasadi zgrade u kojoj se nalaze
prostorije Liberalno-demokratske partije, osvanuo je grafit pogrdne
sadržine upućen našim članovima, odnosno pristalicama i glasačima.
Ovo nije prvi put da su naše prostorije meta primitivnih napadača. Na
svu sreću, za razliku od nekih ranijih vandalskih poduhvata, ovoga puta
nisu razbijeni prozori i nije bilo fizičkog upada u naše kancelarije
iako imamo saznanja da su tokom iste noći stradali prozori na
prostorijama nekih drugih stranaka demokratske orijentacije.
Opštinski odbor LDP najoštije osuđuje napade na prostorije LDP i svih drugih stranaka.
Očekujemo da nadležni organi reaguju kako bi se u što kraćem roku otkrili i kaznili počinioci.
Poražavajuća je činjenica da se prostorije LDP nalaze na svega deset
metara od zgrade policijske stanice. Ne želimo da verujemo da nije
postojala namera da se počinioci uhvate na licu mesta ali je gotovo
neverovatno da na pomenutoj razdaljini niko od dežurnih policajaca te
noći nije video vandale.
Ovaj čin je još jedan dokaz da je nasilje sve više prisutno na našim
ulicama kao i da nadležni organi ne obavljaju svoj posao onako kako se
to od njih očekuje u cilju očuvanja javnog reda i mira.
LIBERALNO-DEMOKRATSKA PARTIJA
OPŠTINSKI ODBOR KULA
KO STRAHUJE OD PRAVDE, A KO OD POMIRENJA? - Siniša Boljanović
utorak, 21 oktobar 2008
Posle odluke Borisa Tadića da se obračuna sa
stranačkim kolegama koji su mu se, makar u snu, i makar s razlogom
zamerili, u Demokratskoj stranci u Kuli, sudeći, doduše, prema
nezvaničnim izjavama nekoliko njenih članova, provejava strah. Taj
strah nije ništa drugo do neprijatan osećaj da će biti neka vrsta
kolateralne štete zbog toga što Boris Tadić nije od onih koji smeju da
taknu u stvarni osinjak korupcije i kriminala, u aktivnosti
građevinskih i svakih drugih mafija u prestonici i nekoliko velikih
gradova u Srbiji, nego svoju moć (neki kažu kukavičluk) demonstrira u
malim lokalnim sredinama. Ovo viđenje je zanimljivo, tim pre što
ukazuje na prisutno nepoverenje između pripadnika iste stranke, kao i
na neku vrstu prećutnog priznanja da nepoštovanja zakona ima i u
lokalnoj samoupravi ali da je ona srazmerna njenoj veličini. Logika
lokalnih funkcionera očigledno je sledeća: ako već mora da postoji
odgovornost za vršenje (ili zloupotrebu) vlasti, onda neka najpre
odgovaraju oni koji imaju najveće privilegije.
Sa druge strane, prema šaputanjima pojedinih kulskih demokrata,
diktatura koju Boris Tadić sprovodi unutar stranke uz pomoć aktuelnog
ministra policije, a nekada najboljeg Miloševićevog pionira Ivice
Dačića, sa kojim je nedavno "uhapsio" svog dojučerašnjeg saradnika i
stranačkog kolegu Kneževića ali i potpisao Deklaraciju o pomirinju DS i
SPS, neminovno u sećanje priziva nedavni raskol u SRS i neminovno i
logično proizvodi neprijatne analogije. Do juče "najorganizovanija" i
najsnažnija politička stranka u Srbiji raspala se i podelila
najverovatnije zbog "teške ruke" vojislava Šešelja kojom je zavodio red
u stranci. Boris Tadić je, istina, lepši od vojvode, ali izgleda da u
poslednje vreme redovno posećuje teretanu. Dakle, strahovi "običnih"
članova lokalnog DS su opravdani i razumljivi. Međutim, građani opštine
Kula ne smeju biti žrtve internih obračuna, međusobnog nepoverenja,
nesuglasica i nesporazuma unutar stranaka, naročito onih koje su na
vlasti i od kojih zavisi njihova egzistencija.
U nedelju, 11. maja, svojim glasom na republičkim, pokrajinskim i
lokalnim izborima odredili ste političku i ne samo političku budućnost
našeg društva. Istovremeno ste, zajedno sa onima kojima ste ukazali
poverenje, preuzeli veliku odgovornost za život u našoj opštini tokom
naredne četiri godine.
Liberalno-demokratska partija nije razočarana rezultatima izbora bez
obzira što u našoj politici većina vas nije prepoznala one vrednosti sa
kojima se danas ponose bogata, uspešna i kulturna društva.
Zahvaljujemo se svima koji su svoj glas dali tim vrednostima za koje
ćemo nastaviti da se borimo iako u Skupštini opštine nećemo imati svoje
predstavnike.
Istina će i dalje biti naša najvrednija ponuda i nikada demokratiju
nećemo shvatati kao trgovinu ljudskim emocijama. Nikada, a naročito u
predizbornim kampanjama, nećemo poniziti nijednog birača i nećemo pred
njega podmetnuti skupocen predizborni materijal i socijalne pakete sa
uljem, brašnom i konzervama ribe. To su nekada radili Miloševićevi
socijalisti, a danas, nažalost, oni pojedinci koji su vas predvodili 5.
oktobra kada ste pomislili da sa Miloševićem svrgavate i sve njegove
ponižavajuće umotvorine. To su oni čuveni lokalni lideri koji su još u
školi naučili da švercuju svoje (ne)znanje i koji su se sakrili iza
zastava demokratije i imena stranke kako bi ostvarili svoje lične
interese.
Liberalno-demokratska partija u takvim pojedincima i njihovim trikovima
vidi najveću opasnost za naše društvo i zato će neprestano ukazivati na
njihove namere koje su u suprotnosti sa opštim potrebama.
I dalje ćemo nastaviti da širimo ljubav, optimizam, radost, poštenje,
odgovornost i sve vrednosti Evrope jer samo na taj način možemo postati
bolji i uspešniji i samo na taj način ćemo obezbediti lepšu budućnost
za sve nas.
Hvala svima koji su nas podržali u dosadašnjoj političkoj borbi ali i
svima koji će to učiniti u narednom periodu. Naša ruka saradnje uvek je
ispružena.
LDP JE OSVOJIO 1249 GLASOVA ILI 5,28 % OD UKUPNOG BROJA IZAŠLIH NA REPUBLIČKE IZBORE U OPŠTINI
NAŠ KANDIDAT TIHOMIR NIĆETIN NA IZBORIMA ZA SKUPŠTINU AP VOJVODINE JE OSVOJIO 1003 GLASA ILI 4,36 % OD UKUPNOG BROJA IZAŠLIH NA IZBORE
NA LOKALNIM IZBORIMA SMO OSVOJILI 989 GLASOVA ILI 4,19 % OD UKUPNO IZAŠLIH.
NA JEDNOM VELIKOM I VAŽNOM BIRAČKOM MESTU U RUSKOM KRSTURU JE BILO OZBILJNOG KRŠENJA IZBORNIH PRAVILA PODNELI SMO PRIGOVOR I NA NJEMU OČEKUJEMO PONAVLJANJE IZBORA.
Veliko hvala našim prijateljima za razumevanje i
podršku.
Suočeni smo sa svim metodama u pokušaju opstrukcije LDP-a
petak, 09 maj 2008
Zbog krajnje nestručnosti ili loših namera (mi nemamo sumnje koje je tačno), štamparija koja je trebala
da štampa naš završni letak (i pored toga što je dobila ispravnu i profesionalnu
pripremu) je napravila nešto sasvim drugo, nečitljivo, umanjeno i
ispremeštano... sa kašnjenjem (u minut do 12) da ne bi mogli štampati
ispravno kod nekog drugog i podeliti do početka izborne ćutnje.
Medijska blokada, napadi na kancelariju i istaknute članove, pa i ovaj slučaj samo nas učvršćuju u uverenju da smo sve veća "kost u grlu" kako vlastima tako i takozvanoj opoziciji i da ćemo 11 maja, slaviti novu pobedu. U nastavku možete pročitati tekst koji je trebao biti na drugoj i trećoj strani letka.
Iako
je bilo predviđeno i na B92 i lokalnim medijima najavljeno da će
Čedomir Jovanović, predsednik Liberalno-demokratske partije, posetiti
Kulu 6. maja, to se ipak nije dogodilo. Autobus koji je tokom kampanje
prevozio učesnike LDP-ovog karavana, a u kome se juče nalazio i Čedomir
Jovanović, pokvario se na autoputu kod Stare Pazove zbog čega nije
uspeo da stigne u naš grad.
U ime Čedomira Jovanovića građanima opštine Kula javno su se izvinili
Vesna Pešić i Milan St. Protić koji su učestvovali na tribinama u
Ruskom Krsturu i Kuli.
Kuljani su poslali Čedomiru majicu sa natpisom LDP KULA - WWW.LDPKULA.ORG sa prednje strane a sa zadnje volim Srbiju, govorim istinu. Majicu je Vesna Pešić je uručila Čedomiru Jovanoviću na
skupu koji je održan 7. maja ispred Vukovog spomenika u Beogradu, a
koji je bio organizovan kao protest protiv kriminalne privatizacije
NIS-a, odnosno potpisivanja sporazuma sa ruskom vladom o toj
privatizaciji.
Čedomir Jovanović se tom prilikom javno izvinio Kuljanima, a potom je
obukao pomenutu majicu i tokom trajanja protesta nije je skinuo. Na taj
način Čedomir Jovanović je pružio dodatnu podršku našem odboru i svim
pristalicama politike LDP u opštini Kula, a mi smo taj čin shvatili i
kao obećanje da će prvom prilikom predsednik LDP doći u našu sredinu.