|
Mnogo buke oko čega - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 13 novembar 2008 |
|
Još mnogo pre nego što je Skupština
Vojvodine usvojila Predlog novog Statuta APV (14. oktobra), što samo
predstavlja realizaciju obaveze iz Zakona o sprovođenju Ustava Srbije u
zadatom roku (do 15. oktobra), povodom ovog dokumenta podigla se
značajna buka među političkim strankama i snagama desnice u Srbiji,
koje već i same osećaju da se njihova „kosovska žalopojka“ mora
zameniti nekom novom temom – pa im je stara priča o „pretećoj
vojvođanskoj secesiji“, čini se, dobrodošla. U tom pravcu ove snage su
isticale da novi statut vraća Vojvodini „elemente državnosti“; da
„marginalizuje Srbe“ jer uvodi Savet nacionalnih zajednica „kao drugi
skupštinski dom“; da pod firmom „razvojne banke“ zapravo konstituiše
buduću „centralnu banku Vojvodine“; da preko reorganizacije upravnih
okruga izlazi u susret famoznoj „nacionalnoj teritorijalnoj autonomiji“
Mađara na severu Bačke; da je uvođenje prava Vojvodine da zaključuje
međunarodne ugovore faktičko odobravanje suverenosti, a da ona preko
predstavništava u inostranstvu zapravo uvodi „vojvođanske ambasade“
itd.
|
|
|
Igra dvorskih patuljaka - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 23 oktobar 2008 |
|
Jer, sva je prilika da će novi predsednik Upravnog odbora NIS-a
vući mesečnu platu od oko 8.000 evra samo „61 dan“, pošto je
to rok u kojem je general unutrašnje vojske Rusije, Sergej Šojgu,
nedavno u Beogradu najavio i direktno rusko preuzimanje kontrole nad
našom najvećom energetskom kompanijom, po osnovu famoznog „paket
aranžmana“ Moskve i Beograda iz januara ove godine.
Naime, logično je da se, u nekom interregnumu, kada je stari
predsednik UO NIS (a možda i budući), Srđan Bošnjaković, podneo
ostavku, kao kadar prethodne vladajuće većine, do izbora novog
predsednika UO NIS AD, koga će imenovati novi većinski vlasnik
(Gaspromnjeft), iz nužde postavi neko „prelazno službeno lice“,
da ne bi neka tekuća akta ostala bez neophodnog potpisa. Tim pre,
ako je tačno da pregovora o ugovorima Vlade Srbije i Gasproma o
sudbini NIS-a i nema, jer nisu ni potrebni, pošto su zgotovljeni
ugovori već stigli u Beograd iz Moskve - samo u Vladi treba naći
nekog ko će ih potpisati. U takvim slučajevima, za takvog prelaznog
„potpisnika akata“ obično se i postavljaju otresiti mladi
činovnici iz okoline nekog od moći i uticaja - da se pokaže da se
u njih ima poverenja i da spadaju u grupu naprednih političkih
patuljaka, na koje istorija računa tek u nekoj budućoj epohi.
|
|
|
Mapa dobitnika tranzicije - Dimitrije Boarov |
|
|
|
petak, 22 avgust 2008 |
|
Gledam ovih dana tabele najuspešnijih
firmi Srbije koje je sačinio Republički zavod za razvoj i pokušavam da
proniknem šta se doista dešava među onima koji su državi prijavili dobit u
2007. godini. Na primer, kako to da je nekadašnji Karićev, pa državni
"Mobi 63" - 2006. godine navodno imao dobit od 1,484 milijarde
dinara, a već sledeće godine, kada ga je preuzeo norveški "Telenor" -
ta je dobit skočila na 6,459 milijardi dinara. Naime, kako to da se samo u
jednoj godini dobit jedne velike kompanije više nego učetvorostručila.
Teorijski, onako odokativno, kada bi "Telenor" samo držao ovaj nivo
profita i nadalje, on bi mogao da "povrati" plaćenu cenu za
"Mobi 63" za narednih 20 godina, a verovatno je očekivati da će to
postići za oko 15 godina, čak i ako više ne bude mogao da učetvorostručuje
godišnji profit.
|
|
|
Dinar i previsoke kamate - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 07 avgust 2008 |
|
Kada je pre 36 godina Milton Fridman,
sada već pokojni guru svetskog monetarizma, počeo svoje predavanje u Narodnoj
banci SFRJ (u zgradi Velike pošte u Beogradu), on je prvo sebi postavio
pitanje: šta je to realan devizni kurs, pa je tada (otprilike) rekao: to je
kada cenu jednog hleba u jednoj valuti podelite sa cenom jednog hleba u drugoj
valuti i kada za isti aritmetički odnos slobodno možete da kupite jednu ili
drugu valutu u susednoj banci. Pisac ovih redova, tada sasvim mlad novinar, tu
prvu Fridmanovu rečenicu je dobro razumeo, a kasnije izlaganje mu se učinilo
nerazumljivim. No, i ta prva rečenica nije bez značaja, jer danas bi to, na
primer, značilo da je devizni paritet dinara i evra: 75 prema 1, jer taj odnos
dobijate kada cenu litre benzina u dinarima podelite sa cenom litre istog
benzina u evrozoni (105 podeljeno sa 1,4).
No, ni tada (koliko sećanje služi), ni
sada naši ekonomisti nisu bili zadovoljni Fridmanovom definicijom "realnog
deviznog kursa", pa su isticali da njegova priča važi kada su privredne
strukture dve valutne zone podjednake, kada su stepen razvijenosti i
produktivnosti isti, kada su stope inflacije ili deflacije i nivo kamata,
odnosno ponuda kapitala - slični, kada su trgovinski i kreditni odnosi sa
inostranstvom uravnoteženi ili slično neuravnoteženi, itd. Pošto struktura
jedne privrede nikad nije ista sa strukturom svetske privrede, a nikad nije
isto ni sve ostalo - ispadalo je da svaka zemlja ne samo da ima pravo, nego ima
i dužnost da vodi "politiku deviznog kursa".
|
|
|
Povratak neomiljenom MMF-u - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 24 juli 2008 |
|
Kao što su sada svi kod nas odjednom
shvatili da onaj ko se krije - najčešće pušta bradu, ako je ranije nije imao -
tako se i u našoj ekonomskoj javnosti došlo do zaključka da država kojoj već
ove godine preti prekoračenje planiranog budžetskog deficita, a koja pri tome
ima velike razvojne ambicije, pa hoće sama da gradi nove drumove i već deli
beneficije potencijalnim velikim investitorima u domaću industriju, treba da se
zaduži da bi premostila svoje današnje i buduće finansijske probleme. Tim pre
što je državni dug Srbije prema inostranstvu danas relativno
mali (4,5
milijardi evra), a unutrašnji javni dug još manji (3,3 milijarde evra). Pošto
Srbija u suštini ima
mali
budžet u apsolutnom iznosu, a kako se posle izbora nada boljim finansijskim
godinama, logično je da se danas opredeli za zaduživanje, dok njena proevropska
tranziciona orijentacija napokon ne odbaci neku rentu. No, ispalo je da ima
različitih mišljenja o tome kako i koliko država treba da se zaduži, u kojoj
valuti, za koje sve namene, pod kojim uslovima?
|
|
|
Brzih sto dana leta - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 10 juli 2008 |
|
Nova Vlada Srbije formirana je 7.
jula, dakle - 57 dana nakon izbora koji su održani 11. maja 2008. Ako ostavimo
po strani tugaljivo pitanje o čemu se zapravo pregovaralo tih proteklih osam
sedmica, to jest, da li su glavne teme domunđavanja doista bile od javnog
interesa, možemo zaključiti da je u zidanju nove vlade ovoga puta postignut
relativno dobar rezultat, s obzirom na to da su postizborna natezanja
uobičajena u većini demokratski ustrojenih država. Taj rezultat je gotovo dobar
i zbog toga što će famoznih "prvih sto dana" nove vlade isteći 15.
oktobra, što bi moglo da znači da jesen ne mora biti potrošena na
"zagrevanje motora" da bi se doista krenulo novim putem. No, problem
je što tih prvih sto dana Cvetkovićevom kabinetu padaju usred leta pa, na
primer, on, po najvećoj vrućini, verovatno neće odmah imati priliku da svoj
politički i ekonomski program predstavi u Briselu, Moskvi i Vašingtonu, kod
komšija i (eventualno) kod nesvrstanih.
|
|
|
Klimanje potpornog stuba - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 26 juni 2008 |
|
Sukob
u vrhu Demokratske stranke oko mandatara nove vlade pokazao je da je
ona prognoza da ćemo sada za naredne četiri godine dobiti toliko
stabilnu vladu "da je ni NATO neće moći oboriti" - bila
preuranjena.
Taj
sukob, makar koliko brzo bio presečen (to pisac ovih redova, u
trenutku dok piše, još ne zna), verovatno će se produbljavati, jer
neće biti da se on otvorio samo zato što ta stranka "ima
izuzetno kvalitetne ljude koji su u ovom trentuku u opciji za
predsednika vlade" i što je "jedna od dobrih stvari koje
su dobre u DS-u da smo pre svega ljudi koji imaju odgovornost za datu
reč i znaju da na dobar način kvalifikuju sve ono što su dobre
stvari i dobre osobine ljudi koji treba da budu na visokim državnim
funkcijama" (nadamo se da se Oliver Dulić, koji je, u utorak, u
hipu, novinarima plasirao ove infantilije, već danas stidi ove
izjave, koja kao da je prepisana iz nekog od najgorih PR udžbenika
političkog praznoslovlja, u poglavlju pod naslovom "Hvalte me
usta ili ću vas poderati"). Elem, kao i svaki unutarstranački
sukob koji se ne može sakriti od javnosti - i ovaj je sigurno
ozbiljnije naravi. Čak se može pretpostaviti da ni teza da se
zapravo vodi bitka oko toga ko će kontrolisati premijera, predsednik
stranke ili Predsedništvo stranke, ne objašnjava dovoljno dubinu
spora oko ovog i drugih kadrovskih pitanja.
|
|
|
Vreme je za vladu - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 12 juni 2008 |
|
Svako ko išta zna o
dramaturgiji oseća da je poslednji trenutak da se na srpskoj političkoj sceni
počne nešto dešavati nakon izbora.
Cela ta dosadna priča sa
navodnim pregovorima socijalista, radikala i narodnjaka o formiranju
skupštinske većine ispala je suviše tanka, čak i za ekspoziciju srpske
"socijalno odgovorne" operete. Verovatno je bilo zamišljeno i
očekivano da SPS i grupa oko te stranke, u jednom pažljivo odabranom trenutku,
možda i "u pet do dvanaest", naglo popravi svoju poziciju i ukus kod
demokratski opredeljene publike nekakvim "istorijskim zaokretom" ka
Evropi, ali to društvo na čelu sa živopisnim "triom ugursuza" izgleda
da nije u stanju da "iznese" tako zahtevan glumački zadatak.
|
|
|
Zastrašujuće bajke - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 29 maj 2008 |
Nagli skok cena sirove
nafte na svetskom tržištu tokom ovog meseca, između 15 i 18 odsto (svakog dana
je drugačije), očigledno je uzbudio čitav svet. Svetska cena, koja poslednjih
dana osciluje na nivou nešto višem od 130 dolara za barel lake nafte, na celoj
planeti izaziva talas poskupljenja naftnih derivata, pa su, na primer,
kamiondžije Velike Britanije pre neki dan blokirale London tražeći državnu
pomoć zbog naraslih troškova.
|
|
|
Srbija odahnula - Dimitrije Boarov |
|
|
|
etvrtak, 15 maj 2008 |
Pokušavajući da nekako objasni svoj poraz na
proteklim izborima, Vojislav Koštunica je u prvom govoru posle
objavljivanja rezultata glasanja, 11. maja uveče, natuknuo da je on
dugo bio na vodećem položaju u jednoj zemlji u tranziciji, što će reći
- da on i njegova stranka nužno plaćaju ceh često i bolnih promena za
koje su objektivno poneli odgovornost. To objašnjenje moglo se,
kako-tako, razumeti na prethodnim izborima 2007, kada je prošao slabije
nego tri godine ranije, ali ono ne pije vodu godinu dana kasnije. Jer u
tom razdoblju, od maja 2007. do maja 2008, tranzicija je praktično bila
zaustavljena. Razlog njegovog sadašnjeg poraza, dakle, treba tražiti u
onome što je preduzimao, a ne u onome što nije radio ili što su radili
drugi.
|
|
|